Koristan problem dovoljno je velik ili dovoljno čest

Nadzorna ploča izgleda prekrasno na demonstraciji. U ovom ilustrativnom slučaju pronalazi pogrešku formatiranja u mjesečnom izvozu. Ispravak traje dvije minute i događa se dvaput godišnje. Svima se demonstracija sviđa; nakon probe nitko ne otvara ploču.

Problem je dovoljno stvaran da se opiše, ali trošak života s njim možda je manji od troška dodavanja novog alata. Elegancija sama ne stvara hitnost.

Zabilježen razgovor o proizvodu daje koristan test s dvije osi: pazite na problem koji je i malen i rijedak. Velik problem može zaslužiti pozornost čak i kada se javlja rijetko; mali ponavljajući problem može se zbrojiti u svakodnevnu naviku. Poanta je pogledati rad iza prodajne priče.

Brojite pojave i posljedice zasebno

„Koliko ljudi ima taj problem?” preširoko je prvo pitanje. Pitajte određeni tim kada se posljednji put dogodio i što je uslijedilo. Je li netko potrošio minute, izgubio prodaju, odgodio narudžbu, otkrio privatne podatke ili samo primijetio sitnu smetnju? Posljedice nisu međusobno zamjenjive.

Zatim pitajte koliko se često pojavljuje ista vrsta događaja. Tjedni petominutni ispravak može potrošiti iznenađujuće mnogo vremena u velikom timu. Pogreška jednom godišnje može biti važna ako spriječi kritičan prijenos. Dvominutnu smetnju dvaput godišnje teže je prodati kao zaseban proizvod.

Razmotrite ilustrativan izbor na obje osi:

Koliko pozornosti problem može opravdati?

1. Rijedak i malen

   Značajka ili ručni popis provjere

   Novi proizvod možda traži više pozornosti od problema.

2. Rijedak, ali skup

   Zaštita ili postupak za incident

   Svaka pojava može opravdati pripremu.

3. Čest, ali malen

   Zadana postavka ili lagana navika

   Trošak se nakuplja ponavljanjem.

4. Čest i skup

   Namjenski tijek rada

   Ponavljane posljedice mogu opravdati trajno ulaganje.

Polja su poticaji za istraživanje, ne presude o tržištu. „Veliko” ovisi o tome čiji se trošak broji. Pogreška koja slabo utječe na administratora može stvoriti ozbiljan problem kupcu. Pogreška koja se nije pojavila u kratkom razgovoru može biti ključna tijekom sezonske gužve.

Problem može biti malen na demonstraciji, a velik u sustavu

Integracije čine razliku konkretnom. Pogrešna vrijednost polja na jednom kontaktu izgleda mala. Ako se isto mapiranje primijeni na tisuće kontakata, postaje ponavljani izvor ručnih ispravaka. Suprotno tomu, složen alarm za jednokratno kozmetičko neslaganje može dodati više administracije nego što uštedi.

Vodič za integraciju poslovnih alata polazi od tijeka i izvora istine jer je stvarni trošak u načinu na koji se zapisi kreću i koriste. Tim koji odlučuje kada prijeći s besplatnog alata treba također brojiti zaobilazne postupke i propuštene radnje, ne samo uspoređivati popise značajki.

Zatražite posljednje tri stvarne pojave. Za svaku zabilježite tko ju je primijetio, tko popravio, koji je drugi posao stao i što bi bilo da nitko nije reagirao. Posljednje pitanje razlikuje smetnju od nevidljivog rizika. Sprečava i osnivača ili kupca da upečatljiv hipotetski slučaj pretvori u izmjeren obrazac.

Zatim pitajte koliko košta postojeći zaobilazni postupak. Proračunska tablica i petominutna provjera možda su dovoljni. Ručni postupak koji svako jutro traži stručnjaka za usklađivanje zapisa možda nije. Alternativa je dio vrijednosti proizvoda, ne neugodnost koju treba sakriti.

Testirajte cijenu usvajanja uz cijenu problema

Čak ni važan problem možda ne opravdava novu aplikaciju. Netko je mora povezati, naučiti, pregledati izlaze i održavati pristup. Ako proizvod košta više pozornosti nego zadatak, kupci razumno mogu ostati pri zaobilaznom postupku.

Izvorni razgovor upozorava i da ručna pomoć pri postavljanju može prikazati rano zanimanje većim nego što jest. Tim može izgledati kao da kupuje softver, a zapravo se oslanja na savjetovanje koje nije uračunato. Mali problem sa skupim uvođenjem osobito je teško održivo posluživati. To ne zabranjuje uslugu; znači da se njezin trošak mora brojiti.

Postoje iznimke od pogleda s dvije osi. Obveze usklađenosti mogu tražiti radnju i kada su opaženi incidenti rijetki. Novo tržište možda nema povijest za mjerenje. Uska skupina može imati dovoljno bolan problem iako ga šira populacija nema. Tada dokazi trebaju doći iz obveza, vjerodostojnih puteva pogreške ili odobrenih proračuna, ne samo iz procjene učestalosti.

Osi pomažu i odlučiti zaslužuje li potreba vlastiti proizvod ili malu značajku u alatu koji ljudi već koriste. Rijedak mali problem formatiranja može biti vrijedan gumb u izvozu, čak i ako nitko ne bi plaćao zasebnu pretplatu. Čest mali problem možda je najbolje riješiti promjenom zadane postavke, a ne prodajom nove ploče. Opseg proizvoda treba slijediti pozornost koju zadatak već dobiva. Pitanje nije postoji li problem, nego koliko novog ponašanja njegovo rješenje razumno može tražiti.

Plodno pitanje u istraživanju nije „Biste li ovo koristili?” nego „Opišite posljednji put kada se dogodilo, koliko je koštalo i što ste učinili umjesto toga.” Proizvod zaslužuje postojati kada odgovor pokazuje posao koji ljudi već pokušavaju promijeniti.